Za sve koji žive u uvjerenju da ja ovdje (jedva) preživljavam na -25°C, želim reći da ne samo da to nije istina, već se zna dogoditi da je ovdje i ljepše vrijeme nego u Hrvatskoj. Tako, sada kad smo to razjasnili mogu s vama koji (jedva) preživljavate prolome oblaka podijeliti i par foto dokaza, jer jasno, nitko mi ne vjeruje.
Biti pravi Latvijac (Latvijk, Latvijanac?) znači ići u prirodu po suncu, kiši, snijegu i sjekirama. Ja sam eto 1/4 od pravog, pa idem kad je sunčano, što je i dalje češće nego što prosječni Hrvat slučajno zagazi na travu parka. Razlika je u tome što Riga, za razliku od Zagreba recimo, ima vodeni kanal i prekrasan park usred grada, u centru. Park je vječito pun šetača, djece, fotografa i kavopija, ali ne bi oni svi tamo bili da nije jedne velike obitelji pataka, i golubova i par avanturističkih galebova. Istina, možda patke ne bi bile u špici centra da ih se ne hrani bar polovicom svake kupljene kifle u kvartu, ali suživot je zaista fenomenalan.
Svi znaju da je kuhanje za jednu osobu najneisplativije kuhanje, uvijek nešto fali i uvijek nešto ostane. Kod mene najčešće kruh ostane, ali nije mi ni žao jer se zbog toga svakih par dana družim s ovom ekipom najgladnijih pataka na svijetu (lažu koliko i Lara kad žica maženje). Ne bi to bilo tako da ja kupujem tradicionalni, zdravi, dugotrajni crni kruh, no dogovor je dogovor – ja ne kupujem kruh koji miriši na zdravlje, patke pomognu s ostacima i svi sretni.
Ovako to izgleda s druge strane parka, ni najmanje sramežljive patke, domaće vrane, golubovi, i pokoji galeb. Kad se dijeli klopa, svi ili nitko. Ako vam ikada bude loš dan,dođite u Rigu i ponesite vrećicu starog kruha, naglo će vas okružiti kao da se znate oduvijek. E to je grad s dušom! 😀
Saruman the Blonde covered in snow 